OBITELJ

Domovi Karmelićanki BSI za nezbrinutu djecu 

Nebeski zaštitinici naše obitelji

SVETI JOSIP

Prelazak u vječni život: Nazaret, Izrael

Zaštitnik: Opće Crkve, nerođene djece, očeva, emigranata, umirućih, trudnica itd., Hrvatske, obje Amerike, Austrije, Filipina, Vijetnama, Belgije, Kine, Meksika, Perua, Južne Koreje, Kanade, gradova Kölna, Winnipega, Ottawe i brojnih drugih.

Spomendan: 19. ožujka

 

Prema evanđenjima, bio je iz Davidove kraljevske dinastije, a po zanimanju je bio tesar. Sv. Matej, apostol i evanđelist, kaže za nj da je bio pravednik, što znači krjepostan i svet muž. Ostao je zbunjen kada je vidio da je Marija trudna, a nije znao na koji način se to dogodilo. Bio je siguran da je čestita žena te da izbjegne govorkanja i sve negativno što bi za nju slijedilo, odlučio ju je potajno otpustiti.

No kad ga je Božji anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, prihvatio je bez bojazni Božji plan. Išao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva i tada se rodio Isus. Potom je bježao u Egipat pod Herodovom smrtnom prijetnjom Isusu. Hodočastio je s dvanaestogodišnjim Isusom i Marijom iz rodnog Nazareta u Jeruzalem i zabrinuto je tražio Isusa, koji se bio izgubio. O kasnijem životu i kada je umro ne znamo ništa.

SVETA MALA TEREZIJA

Rođenje: Alençon, 2. siječnja 1873.

Prelazak u vječni život: Lisieux, 30. rujna 1897.

Zaštitnica: misionara, književnica, uzgajivača cvijeća, oboljelih od AIDS-a i tuberkuloze, avijatičara; Francuske, Australije, Južne Afrike, Rusije

Spomendan: 1. listopada.

Sv. Mala Terezija jako je važna za naše tete, Karmelićanke Božanskog Srca Isusova. Osim što je zaštitnica našeg vrtića, ona je i zaštitnica Hrvatske Provincije, samostana na Vrhovcu i Kuće sv. Terezije od Djeteta Isusa za nezbrinutu djecu na Vrhovcu.

Sveta Mala Terezija, rođena je u francuskom gradiću Alençonu u pokrajini Normandiji, na sjeveru Francuske. Roditelji Loius Martin i Zelie-Marie Martin, bili su pobožni; u mladosti su razmišljali da postanu svećenik i časna sestra. Terezija je bila najmlađa u obitelji koja je brojila devetero djece, od kojih je četvero umrlo u ranoj dobi zbog bolesti. U dobi od četiri godine umire joj majka što je za mladu Tereziju bio veliki gubitak. Otac se sa svojih pet kćeri preselio iste godine u Lisieux. Dvije starije kćeri preuzele su odgoj mlađih sestara, Celine i Terezije. 1882. Terezijina sestra Paulina, koja joj je zamjenjivala majku, stupila je u samostan karmelićanki u istom gradiću. Poslije nje to je učinila i najstarija sestra Marija. Treća sestra Leonija stupila je u samostan klarisa. Dvije sestre Celina i Terezija rasle su zajedno.

MAJKA UTEMELJITELJICA

 

Utemeljiteljica naših domova je Bl. Marija Terezija od sv. Josipa, krsnim imenom Ana-Maria Tauscher van den Bosch rodila koja se rodila 19. lipnja 1855. godine u njemačkom gradiću Sandowu nedaleko od  Frankfurta na Odri. Od djetinjstva ju je pratio san o domu za beskućnike, a ubrzo se počeo i ostvarivati kroz njezinu brigu za napuštenu djecu, često u novinama ponuđenu na prodaju. U Berlinu je 1891. godine otvorila malo prihvatilište za djecu i tako postavila temelj Karmelu Božanskog Srca Isusova. Od tada su Domovi sv. Josipa počeli nicati diljem svijeta, uključujući i domove naše provincije.

Djeca i mladi

"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način." (Tolstoj)

U domu smo se skupili mnogi, koji zbog različitih životnih situacija nismo mogli odrastati u našoj biološkoj obitelji i nastojimo stvoriti zajedno jednu novu, sretniju obitelj. U domu nas naše tete odgajaju na temeljima kršćanskih vrednota, njeguje se obiteljsko zajedništvo. Svako dijete ili mlada osoba posebno je i jedinstveno.

Ljubav, zaštita i sigurnost vlada ovdje: kako bi djeca i mladi doživjeli prihvaćenost i našli smisao za svoju budućnost. Nastojimo biti što samostalniji i pripremani smo na samostalni život i preuzimanje odgovornih dužnosti u društvu.

Iz našeg doma odlazimo u školu, bavimo se različitim aktivnostima izvan kuće, ali i unutar kuće.

Ovo se neke od naših najdražih aktivnosti:

SPORT

LIKOVNE RADIONICE

GLAZBA

GLUMA

Tko nas čuva?
Naše tete časne žive pod istim krovom s nama, kao jedna velika obitelj. “Sestre djeci nisu učiteljice, nisu njegovateljice, nego su MAJKE”, podsjećaju ih uvijek riječi njihove i naše Utemeljiteljice.
 
U našim domovima su zaposleni odgajatelji s raznim fakultetskim pozadinama, psiholog, logoped, socijalna radnica, kuharice. Većina djelatnika su ženskog spola, ali imamo i jednog odgajatelja.
 
Raditi u domovima karmelićanki BSI čini ti se kao posao snova? Za mnoge to i je. Osam sati radnog vremena pokloniti našim štićenicima je nekada zahtjevno, ali ispunjava svakoga osjećajem smisla.

Od naših odgajatelja tražimo:

  • otvoreno srce za odgoj, podršku i usmjeravanje štićenika na pravi put.
  • pomoć oko higijenskih pitanja, urednosti i usađivanja manira u štićenike.
  • svakodnevna potpora u učenju i rješavanju zadaće.

Jako nam je važno poznavati osobu prije nego se ona i zaposli. Dio naših zaposlenika započeli su kao volonteri u Kućama. Ako te zanima pomoći nam, možda je prvi korak pročitati iskustva dosadašnjih volontera.

Trenutno nemamo otvorenih mjesta.

Teta logopedica

Teta logopedica u dječjem domu pomaže djeci:

  • kod poteškoća u glasovno-govornoj komunikaciji (dislalije, mucanje, disfazije, nedovoljno razvijen govor, disfonije, specifične jezične poteškoće)
  • kod teškoća u čitanju i pisanju (disleksija, disgrafija)
  • kod teškoća u matematici (diskalkulija)
  • učenicima koji se školuju po prilagođenom programu rada u OŠ

U Kući Sv. Josipa u Hrvatskom Leskovcu logopedica radi:

1. tjedan – ponedjeljak, srijeda, petak

2. tjedan – utorak, četvrtak.

 

U Kući Sv. Terezije od Malog Isusa u Zagrebu teta logopedica radi:

1. tjedan – utorak, četvrtak

2. tjedan – ponedjeljak, srijeda, petak.

Unutar radnog vremena 5,5 sati je neposrednog rada s djecom. Tijekom godine logoped surađuje s odgajateljima, drugim stručnim suradnicima, osobljem uključenim u rad s djecom. Odgajatelje uključuje u rehabilitacijski postupak: direktno uvidom u rad, rad putem uputa, objašnjavanjem o vrsti i intenzitetu teškoća. Pomaže u izradi opservacijskih i prilagođenih programa rada. Piše individualne razvojne planove za svu djecu u ustanovi, te izrađuje mjesečne planove za djecu u govornom području. Sudjeluje u rješavanju zajedničkih poslova koji proizlaze iz plana i programa rada ustanove za tekuću školsku godinu, a vezano za djecu s teškoćama u razvoju.

U sklopu stručnog usavršavanja prati stručnu literaturu, stručne aktive, stručna predavanja, seminare. Surađuje sa svim specijaliziranim ustanovama koje se bave dijagnosticiranjem i rehabilitacijom djece s poteškoćama radi prikupljanja podataka i dobivanja potpune slike o pojedinom djetetu i vrsti poteškoće.

Teta psihologica

U domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, zadaća psihologa je pronalaženje i osiguravanje optimalnih uvjeta za razvoj djeteta u psihički i socijalno zdravu osobu. U tu svrhu, psiholog je dužan poznavati normalne razvojne karakteristike svakog razdoblja i u skladu s njima pratiti razvoj djece te uočavati i facilitirati prevladavanje eventualnih prepreka u razvoju. U radu s djetetom potrebno je obuhvatiti cijeli spektar psihosocijalnog razvoja djeteta: senzorni i psihomotorni, kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj.

Svoje zadatke psiholog ostvaruje kroz dijagnostiku i tretman djece smještene u Ustanovu, utvrđivanjem razvojnog statusa pojedinog djeteta i zadovoljavanjem njegovih razvojnih potreba te provedbom tretmana. Kroz suradnju s odgajateljima i ostalim suradnicima psiholog radi na unapređivanju životnih uvjeta svakog djeteta.

Po dolasku djeteta u Ustanovu psiholog pomaže pri početnoj prilagodbi, provodi početna testiranja sa svrhom utvrđivanja psihološkog stanja u kojemu je dijete primljeno u Ustanovu te radi plan tretmana za dijete. S djecom koja su duže vremena smještena u Domu, psiholog provodi redovito praćenje te savjetodavni i tretmanski rad s ciljem razvoja potencijala svakog djeteta.

Roditeljima, čija su djeca smještena u Ustanovi, psiholog nudi podršku, savjetovanje te im pomaže pri usvajanju što efikasnijih roditeljskih vještina. S potencijalnim usvojiteljima i udomiteljima, provodi se priprema na život s djetetom, upoznaje ih se s karakteristikama razvojne faze u kojoj se dijete nalazi te se informiraju o bitnim psihofizičkim karakteristikama djeteta.

Zadatak psihologa je i permanentno obrazovanje i unapređivanje svoga znanja te korištenje dijagnostičkih i tretmanskih postupaka koji se temelje na znanstveno dokazanim teorijama.